Vinko Marinović rođen je u Beču. Tokom igračke karijere nastupao je za Kozaru iz Gradiške, banjalučki Borac, beogradsku Crvenu zvezdu i belgijski Germinal Beerschot.
Nakon uspješne igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu, gdje iz godine u godinu bilježi fantastične rezultate.
Marinović je trenersku karijeru počeo u Kozari iz Gradiške. Vrlo brzo je skrenuo pažnju na sebe, a nakon sjajnih rezultata i osvojene šampionske titule Republike Srpske u sezoni 2010/11 sa FK Kozarom, karijeru nastavlja u Borcu.
Na klupi Borca zadržao se ukupno 30 utakmica.
Njegova ekipa igrala je lijep fudbal za oko, dominirala i postizala golove. Iz utakmice u utakmicu Borac je izgledao sve bolje.
Da je Marinović na pravom putu, primijetili su i ljudi iz Zrinjskog, trenutno najtrofejnijeg kluba u Bosni i Hercegovini.
Prelazak u Zrinjski ispostavio se kao najbolja moguća odluka.
Marinović sa mostarskim klubom postaje prvak Bosne i Hercegovine u sezoni 2015/16.
Nakon Zrinjskog preuzima FK Sarajevo, a sa bordo ekipom osvaja titulu u sezoni 2019/20.
ČOVJEK ZVANI TITULA
Nakon osvojenih titula u Mostaru i Sarajevu, Marinović se vraća u svoj Borac.
U sezoni 2023/24 Borac sa Marinovićem postaje prvak Bosne i Hercegovine, ali Vinko nakon osvojene titule dobija otkaz.
Zašto?
Mnogima ni danas nije jasno.
Koliko je dobru ekipu Marinović napravio najbolje je osjetio Mladen Žižović, koji je sa Borcem kasnije napravio historijski uspjeh u Evropi.
Nakon što nije uspio osvojiti titulu, Žižović se razišao sa Borcem.
A kandidat za klupu Borca u godini kada klub slavi sto godina postojanja bio je samo jedan.
Čovjek zvani titula – Vinko Marinović.
Ljudi u Borcu znali su da samo jedan čovjek može da im garantuje ono što žele.
Titulu.
Čovjek koji je sa tri različita kluba osvojio tri titule prvaka Bosne i Hercegovine. Sa tri različite vjeroispovijesti.
Za Zrinjski je predznak (H), za Sarajevo (B), a za Borac (S).
Sa svima je Marinović pronašao zajednički jezik.
I sve ih je vodio do naslova prvaka.
Upravo zato u Borcu su se odlučili za povratak pravog čovjeka na pravo mjesto.
TITULA ZA STOGODIŠNJICU
Marinović ponovo piše historiju sa Borcem.
Borac je prvak Bosne i Hercegovine u sezoni 2025/26.
Za stogodišnjicu kluba teško je zamisliti ljepši poklon navijačima od titule.
Ali kakve titule?
Uvjerljive.
Sa više od 15 bodova prednosti u odnosu na drugoplasiranu ekipu.
Titule u kojoj su afirmisana dva bisera Borčeve škole – Deket i Jurkas – igrači koji bi u budućnosti mogli napuniti klupsku kasu.
Titule u kojoj je Borac postigao najviše golova u ligi, a primio najmanje.
Titule u kojoj je Luka Juričić postigao najviše pogodaka i ponio epitet prvog strijelca lige.
Za najboljeg igrača lige izabran je Stefan Savić.
Za najboljeg mladog igrača lige Matej Deket.
Za najboljeg golmana Mladen Jurkas.
A za najboljeg trenera sezone 2025/26, naravno – Vinko Marinović.
Vrijedi istaknuti da je Marinović fantastične stvari radio i kao selektor U-21 reprezentacije Bosne i Hercegovine.
NEMA VICE, NEMA NIKOGA TREĆEG
I dok mnogi mediji i navijači ističu da je svoje prste u tituli imao Vico Zeljković ili neko treći – griješite.
U ovoj tituli Marinović nije imao nikoga osim sebe i svoje ekipe.
Jedino na čemu upravi Borca treba čestitati jeste to što mu nije dala otkaz nakon eliminacije iz Kupa, gdje je Borac ispao od trećeligaša.
Uprava kluba tada je bila na teškom ispitu.
I položila ga je.
Kada se na kraju podvuče crta, dolazimo do jednostavnog zaključka:
Temelje, titule i dominaciju Borcu donio je jedan čovjek – Vinko Marinović.
Ako je Sir Alex Ferguson zaslužio statuu ispred Old Trafforda, onda ju je zaslužio i Vinko Marinović u ulici Vladike Platona 6.
Pošalji nam skandale, afere, insajderske informacije, fotografije ili video iz svijeta sporta. Ako želiš, ostaješ 100% anoniman.
