Barbarez i Zmajevi danas izgledaju potpuno drugačije nego na početku njegovog mandata. Kritikovali su ga, sumnjali u njega i prebrojavali svaki poraz, svaki poziv i svaku odluku.
Danas je slika potpuno drugačija. Sergej Barbarez odveo je Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo, a Zmajevi su tamo prvi put u historiji izborili nokaut-fazu Mundijala.
Ali možda je najveći Barbarezov uspjeh nešto što se ne može pročitati samo iz rezultata. Bosna i Hercegovina ponovo ima reprezentaciju u koju narod vjeruje.
Barbarez i Zmajevi: mladost je dobila šansu kada je trebalo rizikovati
Barbarez i njegov stručni štab nisu čekali da nova generacija sama pokuca na vrata reprezentacije. Vrata su joj otvorili.
Kerim Alajbegović, Esmir Bajraktarević, Tarik Muharemović, Nidal Čelik, Arjan Malić, Ermin Mahmić i druga mlada imena postali su dio potpuno nove slike reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Neki od njih još su jučer za širu evropsku javnost bili samo veliki talenti. Danas ih gledaju najveći klubovi.
Samo Alajbegović se trenutno procjenjuje na 22 miliona eura, dok ukupna tržišna vrijednost reprezentacije Bosne i Hercegovine iznosi oko 146 miliona eura.
Barbarez nije stvorio njihove noge, nije ih trenirao od pionira i njihove zasluge pripadaju i klubovima, trenerima, porodicama i samim igračima. Ali je napravio ono što selektor mora napraviti: prepoznao ih je, vjerovao im i dao im dres Bosne i Hercegovine kada je trebalo.
Bosna više nije jeftina
Sport Puls je još ranije upozorio da se tržišna slika bosanskohercegovačkih fudbalera dramatično mijenja. U priči o transferima Tarika Muharemovića, Amara Dedića i Kerima Alajbegovića medijske procjene poslova, zajedno sa mogućim bonusima, dosezale su približno 105 miliona eura.
Te brojke nisu isto što i garantovani novac koji klubovi odmah dobijaju, ali poruka je bila jasna: bosanskohercegovački fudbaler više nije automatski “jeftina opcija” za evropsko tržište.
Danas ta poruka dobija još širi smisao. transferi Zmajeva, interes velikih klubova i rast tržišne vrijednosti reprezentacije pokazuju da se stvara generacija koja može trajati godinama.
Barbarez i Zmajevi zato više nisu samo priča o jednom rezultatu. Oni su i priča o generaciji čija vrijednost, status i interes evropskih klubova rastu iz mjeseca u mjesec.
A onda je došao Mundijal
Put nije bio lagan. Bosna i Hercegovina završila je kvalifikacionu grupu iza Austrije, a onda je kroz dramatični baraž prošla Vels i Italiju.
Na Svjetskom prvenstvu Zmajevi su remizirali sa Kanadom, poraženi su od Švicarske, a pobjedom protiv Katara izborili su historijski prvi plasman u nokaut-fazu Mundijala.
Amerika je zaustavila BiH u šesnaestini finala. Ali nešto više nije bilo isto.
Bosna se kući nije vratila sa osjećajem da je jedna generacija završila svoju priču. Vratila se sa osjećajem da jedna nova tek počinje.
Džeko je bio most, Barbarez je gradio drugu obalu
Posebna vrijednost ove reprezentacije bila je spoj dvije Bosne.
Na jednoj strani Edin Džeko, posljednji veliki simbol generacije iz Brazila 2014. Na drugoj Alajbegović, Bajraktarević, Muharemović, Mahmić i momci koji bi dres Bosne trebali nositi još godinama.
Između njih Sergej Barbarez. Čovjek koji je svojevremeno nosio kapitensku traku ove zemlje, a sada pokušava napraviti reprezentaciju kojoj će neka nova djeca željeti pripadati.
Zato pitanje više nije samo koliko je utakmica Barbarez dobio. Pitanje je koliko je budućnosti ostavio iza sebe.
Pobjeda traje jednu noć. Generacija može trajati deset godina.
Je li Sergej Barbarez čovjek koji je Zmajevima vratio ono najvažnije – vjeru da Bosna opet može?
Pošalji nam skandale, afere, insajderske informacije, fotografije ili video iz svijeta sporta. Ako želiš, ostaješ 100% anoniman.
