Edin Džeko više nije samo kapiten Bosne i Hercegovine. U reprezentaciji koju je Sergej Barbarez podmladio, Dijamant je postao vođa, autoritet i oslonac dječacima koji su odrasli diveći mu se, a sada zajedno s njim brane isti grb.
Četrdeset godina. Više od 150 nastupa. Rekorder reprezentacije. Dva Svjetska prvenstva. Ipak, brojke ovog puta možda nisu najvažnije.

Kada je mladoj reprezentaciji trebalo pokazati šta znači biti Zmaj, odgovor je već bio u svlačionici — s kapitenskom trakom oko ruke.
Edin Džeko je idol koji je postao saigrač
Postoji slika koja možda najbolje objašnjava šta Džeko predstavlja ovoj generaciji. Esmir Bajraktarević imao je svega pet godina kada je u Sjedinjenim Američkim Državama nosio majicu s likom i imenom Edina Džeke.
Bio mu je idol, dječak ga je gledao iz hiljadama kilometara udaljene Amerike. Godinama kasnije obukao je isti reprezentativni dres, stao pored svog idola i zajedno s njim odveo Bosnu i Hercegovinu na Svjetsko prvenstvo.
To je priča ove Bosne: generacija koja je odrasla uz Džeku danas igra uz Džeku.
Barbarez im je dao šansu, Džeko pokazao šta ona znači
Sergej Barbarez imao je hrabrosti da Kerima Alajbegovića, Esmira Bajraktarevića, Tarika Muharemovića, Ermina Mahmića i ostatak nove generacije gurne u vatru.
Oni su donijeli mladost, energiju, drskost i budućnost. Pored njih je stajao čovjek koji je već prošao gotovo sve što jedan fudbaler može proći: Manchester City, Romu, Inter, velike evropske utakmice, Brazil 2014, pobjede, poraze, slavlja i razočarenja.
Jedna stvar svih tih godina nije nestala — Bosna i Hercegovina.
Zato Džekino prisustvo ovoj generaciji vrijedi mnogo više od devedeset minuta. Kada takav čovjek govori o reprezentaciji, mladi imaju šta slušati. Kada prvi trči, bori se i vraća u odbranu, teško je dvadesetogodišnjaku pronaći opravdanje da ne uradi isto.
To je kapitenska traka koja se ne nosi samo oko ruke.
Sa 40 godina bio je najbolji strijelac kvalifikacija
Ako neko pomisli da je Džeko na Mundijal otišao samo kao simbol prošlosti, dovoljno je pogledati put do Svjetskog prvenstva: šest pogodaka i status najboljeg strijelca Bosne i Hercegovine u kvalifikacijama.
Sa 40 godina kapiten nije stajao sa strane i govorio o starim zaslugama. I dalje je igrao, zabijao i preuzimao odgovornost.
Protiv Italije, u utakmici koja je Bosnu odvela na Mundijal, Džeko je i nakon 120 minuta išao do posljednjeg atoma snage. Mladi igrač tada ne vidi fotografiju iz Manchester Cityja, stare golove ni statistiku. Vidi kapitena koji još odbija odustati od Bosne.
Most između dvije generacije Zmajeva
Brazil 2014. pripada jednoj velikoj generaciji. Amerika 2026. otvorila je vrata drugoj. Između dvije ekipe ostao je jedan čovjek — Edin Džeko.
Bio je tu kada je Bosna prvi put izašla na najveću fudbalsku scenu i kada se nakon 12 godina vratila. Ovoga puta njegova uloga bila je drugačija. Više nije bio samo mladi napadač od kojeg se očekuju golovi, nego čovjek koji iza sebe vodi dječake odrasle gledajući njega.
Barbarez je donio novu ideju, mladi Zmajevi novu energiju, a Džeko je između stare i nove Bosne napravio most.
Kada kapiten postane nešto više
Svaka reprezentacija ima kapitena, ali rijetke imaju čovjeka čije ime cijela generacija djece veže za samu reprezentaciju.
Za mnoge današnje Zmajeve Džeko najprije nije bio saigrač. Bio je čovjek kojeg su gledali dok su odrastali, igrali prve utakmice i zamišljali kako jednog dana oblače dres reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Kada su taj san ostvarili i ušli u svlačionicu, idol ih je čekao. Ne na posteru, nego s kapitenskom trakom oko ruke.
Otac novih Zmajeva
Zasluge za preporod Zmajeva ne pripadaju jednom čovjeku. Pripadaju selektoru, igračima, stručnom štabu i svima koji su iznijeli ovaj put.
Ipak, dvije figure teško je odvojiti od svega što se dogodilo. Barbarez je odlučio vjerovati novoj generaciji, a Džeko joj je pokazao koliko težak i koliko vrijedan može biti dres Bosne i Hercegovine.
Jedan je predvodio s klupe, drugi s terena. Iza njih je stasala generacija zbog koje je Bosna ponovo čekala utakmice reprezentacije s osjećajem da je nešto veliko moguće.
Zato pitanje više nije samo koliko Džeko može dati reprezentaciji. Važnije je koliko vrijedi imati Edina Džeku pored dječaka koji su odrasli sanjajući da jednoga dana postanu poput njega.
Je li Dijamant, zajedno s Barbarezom, bio čovjek koji je novoj generaciji Zmajeva pomogao da ponovo digne Bosnu na noge?

Pošalji nam skandale, afere, insajderske informacije, fotografije ili video iz svijeta sporta. Ako želiš, ostaješ 100% anoniman.









