Koliko još funkcija, odluka, delegiranja i „slučajnosti“ treba stati u jednu priču prije nego što javnost prestane vjerovati da je sve – samo slučajnost?
Vico Zeljković ponovo je u centru pitanja.
Ovoga puta tema nije samo NS/FS BiH, nisu samo sudije i nije samo WWin liga.
Sada se javno otvara i pitanje Olimpijskog komiteta BiH, izbora Antonija Tomića za generalnog sekretara i uloge koju je Zeljković imao u cijelom procesu.
Pa, Capo di tutti, da pitamo jednostavno:
Je li ostalo išta u bh. sportu gdje se vaše ime ne pojavi čim se malo zagrebe ispod površine?
TOMIĆ DOBIO FUNKCIJU, OSTAO SUDIJA, PA DOBIO DERBI
Antonio Tomić izabran je za generalnog sekretara Olimpijskog komiteta BiH, a istovremeno je ostao aktivni nogometni sudija.
Potom je dobio i delegiranje za veliki derbi Sarajevo – Borac.
I baš tada članovi Izvršnog komiteta OKBiH javno otvaraju pitanje kakvu je ulogu Vico Zeljković imao u Tomićevom izboru.
Ne pitamo samo mi.
Ne pitaju samo navijači.
Ne pita neki predsjednik kluba koji je izgubio utakmicu.
Pitaju ljudi iz institucije u kojoj Zeljković također ima funkciju.
Capo di tutti, nezgodno.
Kad pitanja počnu dolaziti iz vlastite kuće, mnogo ih je teže proglasiti „napadom sa strane“.
JE LI BAŠ SVE SLUČAJNOST?
U bh. fudbalu javnost je već navikla na jednu čudnu pojavu.
Svaka pojedinačna situacija objašnjava se kao izolovan slučaj.
Jedno delegiranje – slučajnost.
Jedna sporna odluka – greška.
Jedna funkcija – procedura.
Jedna neobična veza – ništa posebno.
Jedno pitanje – zlonamjernost.
Ali kada se „slučajnosti“ počnu slagati jedna na drugu, onda više nije problem što ljudi postavljaju pitanja.
Problem je što im niko ne daje dovoljno uvjerljive odgovore.
Zato se danas ne pita samo ko je izabrao Tomića.
Pita se i nešto mnogo veće:
Ko u ovom sistemu zaista donosi odluke?
CAPO DI TUTTI, TRANSPARENTNOST NIJE NEPRIJATELJ
Članovi OKBiH otvorili su pitanje kako se garantuje da su delegiranje, ocjenjivanje i napredovanje sudija zaštićeni od ličnih, klupskih i političkih interesa.
Teško pitanje?
Naravno.
Ali ako je sistem zdrav, odgovor bi trebao biti veoma lak.
Objavite kriterije.
Objavite procedure.
Objasnite ko je predlagao.
Objasnite ko je glasao.
Objasnite kako se biraju sudije.
Objasnite ko ih ocjenjuje.
Objasnite ko ih delegira.
Transparentnost je dosadna samo ljudima koji su navikli da im niko ne gleda preko ramena.
A bh. fudbal je predugo živio u atmosferi u kojoj se od javnosti očekuje da samo klimne glavom i prihvati ono što joj se servira.
NAROD JE PRESTAO VJEROVATI U BAJKE
Najveći problem danas nije ni Tomić.
Nije ni jedna utakmica.
Nije ni jedna sudijska odluka.
Najveći problem je što je povjerenje javnosti razbijeno.
Ljudi više ne gledaju delegiranje i kažu: „Dobro, to je sudija.“
Gledaju ko je delegiran, ko ga je delegirao, kome odgovara, ko je s kim povezan i šta se događalo prije toga.
To je katastrofalno za svaki sportski sistem.
Jer kada navijač počne sumnjati u utakmicu prije nego što lopta krene s centra, fudbal je već izgubio.
Možete postaviti deset VAR kamera.
Možete osnovati pet komisija.
Možete promijeniti pravilnik.
Ako ljudi ne vjeruju onima koji upravljaju sistemom, tehnologija vam neće pomoći.
JE LI SAVEZ POSTAO ZATVORENI KRUG?
Capo di tutti, možda je upravo ovo pitanje koje najviše boli.
Zašto se stalno vraćamo istim imenima?
Zašto se svaki ozbiljniji razgovor o sudijama, delegiranjima i strukturama na kraju vrti oko istog uskog kruga ljudi?
Je li bh. fudbal zaista sistem institucija ili je postao zatvoreni krug u kojem svi poznaju sve, svi odlučuju o svima, a javnost posljednja sazna šta se dešava?
Ako nije – pokažite.
Ne saopštenjem od tri pasusa.
Ne frazama o „povjerenju u institucije“.
Dokumentima.
Procedurama.
Odgovorima.
CAPO DI TUTTI, FOTELJA NIJE DOŽIVOTNA TITULA
Vico Zeljković može ignorisati Sport Puls.
Može ignorisati komentare.
Može ignorisati navijače.
Ali mnogo je teže ignorisati pitanja koja dolaze iz struktura Olimpijskog komiteta BiH.
I upravo zato ova priča neće nestati jednim saopštenjem.
Jer sada se ne pita samo za Antonija Tomića.
Pita se za sistem.
Pita se za sudije.
Pita se za interese.
Pita se za granicu između sportskih funkcija i moći.
I zato, Capo di tutti, evo pitanja bez rukavica:
Je li ostalo išta što ne mora proći kroz krug ljudi koji godinama drže najvažnije poluge bh. fudbala?
Ako jeste, pokažite nam.
Jer trenutno javnost ne traži još jednu priču o tome kako je „sve urađeno po propisima“.
Traži dokaz da bh. sport nije privatni salon u koji ulaze samo odabrani.
A što više pitanja ostaje bez odgovora, to će pitanje iz naslova zvučati sve manje kao provokacija, a sve više kao ono što javnost već dugo pita:
Je li ostalo išta što Capo di tutti ne kontroliše?
Pošalji nam skandale, afere, insajderske informacije, fotografije ili video iz svijeta sporta. Ako želiš, ostaješ 100% anoniman.
