Leotar povukao potez koji sve otkriva: Na Policama više ne žele prečicu
Trebinjci su prethodnu sezonu završili kao ekipa koju je bilo gotovo nemoguće pobijediti, ali im je četrnaest remija odnijelo san o povratku među najbolje. Umjesto naglog ulaska kroz administrativni rasplet, Leotar je zadržao trenera, sačuvao jezgro ekipe i krenuo u izgradnju kluba koji u Premijer ligu ne želi ući samo da bi se tamo pojavio.
Postoje sezone u kojima tabela ne ispriča cijelu priču.
Leotar je prethodno prvenstvo završio na trećem mjestu Prve lige Republike Srpske, četiri boda iza prvoplasiranog BSK-a i samo tri iza Laktaša.
Na prvi pogled, još jedna sezona bez povratka u Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Ipak, jedan podatak potpuno mijenja sliku.
Trebinjci su u 29 utakmica doživjeli samo dva poraza.
Manje od prvaka.
Manje od drugoplasirane ekipe.
Manje od bilo kojeg ozbiljnog konkurenta za vrh.
Leotar gotovo niko nije mogao pobijediti.
Ali Leotar previše puta nije uspio pobijediti druge.
Četrnaest remija pretvorilo je jednu izuzetno stabilnu sezonu u još jednu godinu čekanja.
Na Policama su iz toga izvukli lekciju.
Odbrana i karakter već postoje.
Sada se traže golovi, brzina i igrači koji će neriješene utakmice pretvarati u pobjede.
Jer u Trebinju više niko ne krije konačni cilj.
Leotar se želi vratiti u Premijer ligu.
Ali ovog puta ne želi ući nespreman.
PRILIKA SE POJAVILA, ALI U TREBINJU NISU ŽELJELI DA SE ZALEĆU
Tokom procesa licenciranja Leotar se našao među klubovima koji su mogli biti uzeti u obzir za popunu najvišeg ranga.
Čekala se konačna odluka, analizirali su se različiti scenariji, a među navijačima se ponovo pojavila nada da bi se plavo-bijeli mogli vratiti među najbolje i bez osvajanja prvog mjesta.
Na kraju je potvrdu za Premijer ligu dobio šampion BSK.
U Leotaru su, međutim, priznali da takav rasplet možda i nije bio najgora stvar koja se mogla dogoditi.
Predsjednik kluba Slavko Duper otvoreno je govorio o tome da se proces licenciranja previše odužio i da bi eventualni ulazak ostavio veoma malo vremena za pripremu ekipe.
Klub je zato tokom perioda neizvjesnosti osluškivao mišljenje ljudi oko Leotara.
Poruka je bila gotovo jednoglasna.
Ne zalijetati se.
Ne ulaziti u Premijer ligu samo zato što se iznenada otvorila mogućnost.
Ne praviti ekipu u nekoliko sedmica i ponavljati priču u kojoj se svaka naredna utakmica pretvara u borbu za preživljavanje.
Leotar želi da se vrati kada bude spreman.
Ne samo rezultatski.
Nego organizaciono, infrastrukturno i igrački.
To možda nije odluka koja navijačima donosi trenutno uzbuđenje.
Ali bi mogla biti odluka koja klubu donosi mnogo stabilniju budućnost.
ZADRŽAN ČOVJEK KOJI JE EKIPI VRATIO MIR
Prvi potez uprave bio je jasan.
Velibor Đurić ostaje trener Leotara.
S njim je produžena saradnja na još godinu dana, čime je klub izbjegao ono što se u bh. fudbalu dešava gotovo automatski nakon neostvarenog cilja – promjenu trenera i početak potpuno novog projekta.
Na Policama nisu željeli rušiti ono što je funkcionisalo.
Đurić je ostavio dobar utisak, stabilizovao ekipu i stvorio sastav koji je bilo izuzetno teško savladati.
Samo dva prvenstvena poraza nisu slučajnost.
Takav učinak govori o disciplini, organizaciji i karakteru ekipe.
Leotar nije bio tim koji će se raspasti nakon primljenog gola.
Nije bio tim koji je lako gubio teške utakmice.
Problem je bio na drugoj strani terena.
U trenucima kada je trebalo napraviti posljednji korak, postići gol više i uzeti tri boda, Leotar je prečesto ostajao na pola puta.
Zbog toga se ovog ljeta ne traži revolucija.
Traži se nadogradnja.
Đurić ostaje.
Okosnica ostaje.
A novi igrači trebaju donijeti ono što je nedostajalo.
ČETRNAEST REMIJA OTKRIVA GDJE JE NESTALA PREMIJER LIGA
Leotar je sezonu završio sa 13 pobjeda, 14 remija i samo dva poraza.
Upravo je tih četrnaest neriješenih utakmica najbolji mogući skauting izvještaj za ljetni prijelazni rok.
Da je samo tri remija pretvorio u pobjede, završio bi iznad BSK-a.
Da je u nekoliko zatvorenih utakmica pronašao jedan pogodak, danas bi se u Trebinju možda spremali za duele sa Sarajevom, Željezničarom, Borcem, Zrinjskim i Veležom.
Razlika između Prve i Premijer lige nije uvijek ogromna.
Nekada stane u jedan prekid.
Jednog napadača.
Jedan kvalitetan posljednji pas.
Jednog igrača koji u 85. minuti preuzima odgovornost.
Zbog toga je Đurić jasno odredio prioritete.
Leotar traži pojačanja prema naprijed.
Ne traži se veliki broj fudbalera samo da bi se javnosti predstavio aktivan prijelazni rok.
Traže se igrači koji mogu mijenjati utakmice.
Ekipa već zna kako da ne izgubi.
Sada mora naučiti kako da pobijedi kada ne igra najbolje.
To je karakteristika šampiona.
ALBIJANIĆ SE VRATIO KUĆI
Prvo pojačanje stiglo je iz poznatog pravca.
Na Police se nakon tri i po godine vratio Milorad Albijanić.
Dvadesetsedmogodišnji vezista nakon odlaska iz Trebinja nastupao je za Simm Bau, Radnik i GOŠK, a sada se vraća iskusniji i spremniji da preuzme ozbiljniju ulogu.
Njegov povratak nije samo još jedan transfer.
Albijanić poznaje klub.
Poznaje grad.
Zna kakav pritisak nosi dres Leotara i šta se od igrača očekuje kada izađu pred trebinjsku publiku.
Takvi fudbaleri posebno su važni u projektu koji ne želi izgubiti vlastiti identitet.
Leotar želi ekipu zasnovanu na domaćim igračima i ljudima koji razumiju težinu klupskog grba.
To ne znači da neće dolaziti pojačanja sa strane.
Ali znači da jezgro tima neće biti sastavljeno od igrača koji će Trebinje napustiti nakon prve ponude.
Klub pokušava napraviti grupu koja će rasti zajedno.
I koja će, kada dođe vrijeme za Premijer ligu, već znati ko je i za šta igra.
OSMORICA OTIŠLA, ALI NAJVAŽNIJI DIO EKIPE JE SAČUVAN
Police su tokom ljeta napustili Sergej Stamenić, Sergej Bogdanić, Luka Stoisavljević, Marko Pandžić, Baptist Vinjeron, Petar Bojo, Aleksa Stoisavljević i Filip Vukajlović.
To nije mali broj odlazaka.
Ipak, u Leotaru tvrde da su zadržali okosnicu ekipe koja je iznijela prethodno prvenstvo.
Upravo je to najveća razlika između planske rekonstrukcije i potpunog početka ispočetka.
Kada klub promijeni gotovo kompletnu svlačionicu, prvih nekoliko mjeseci nove sezone najčešće potroši na upoznavanje, prilagođavanje i traženje osnovne hemije.
Leotar taj period želi preskočiti.
Najvažniji igrači već poznaju Đurićeve zahtjeve.
Znaju sistem.
Znaju jedni druge.
Znaju gdje je ekipa prethodne sezone bila dobra, ali i gdje je gubila bodove.
Novi fudbaleri neće dolaziti da naprave potpuno novi tim.
Dolazit će da poprave postojeći.
To je mnogo zahvalnija pozicija za trenera.
Ali i mnogo jasnija poruka rivalima.
Leotar ne kreće od nule.
Kreće od 53 boda i samo dva poraza.
ČEKA SE ODLUKA DANILA ŠIPOVCA
Jedno od važnih pitanja bilo je vezano za Danila Šipovca.
Krilni napadač imao je mogućnost odlaska u inostranstvo, a iz Leotara su mu ostavili prostor da donese odluku.
Đurić nije skrivao koliko bi njegov ostanak značio ekipi.
Poručio je da ga u Trebinju čekaju raširenih ruku ukoliko ne pronađe odgovarajući angažman van zemlje.
Takva izjava pokazuje koliko je Šipovac važan za ono što Leotar želi napraviti.
U ekipi kojoj su nedostajali golovi i odlučujući potezi, zadržavanje kvalitetnog ofanzivca može vrijediti isto koliko i novo pojačanje.
Ipak, bez obzira na njegovu konačnu odluku, pravac prijelaznog roka ostaje isti.
Leotaru treba više opasnosti u posljednjoj trećini.
Više igrača koji napadaju prostor.
Više golova iz drugog plana.
Više nepredvidivosti.
Jer sezona sa samo dva poraza više ne smije završiti bez nagrade.
POLICE SE MIJENJAJU PRED POVRATAK
Dok se formira ekipa, paralelno se mijenja i stadion.
Na pomoćnom terenu postavljeni su novi reflektori.
U toku su radovi na svlačionicama i tribinama.
Najavljena je i potpuna rekonstrukcija glavnog terena, uključujući novu travnatu podlogu, savremen sistem odvodnje i automatsko zalivanje.
To nisu detalji koji postižu golove.
Ali su upravo takvi detalji često razlika između kluba koji samo želi Premijer ligu i kluba koji se za nju ozbiljno priprema.
Leotar je u prošlosti znao ulaziti među najbolje u komplikovanim okolnostima.
Znao je sastavljati tim kasno, igrati pod pritiskom i spašavati sezonu u hodu.
Sada u Trebinju pokušavaju uraditi suprotno.
Prvo stvoriti uslove.
Zatim ekipu.
A tek onda tražiti rezultat koji će ih vratiti na veliku scenu.
Rekonstrukcija stadiona zato nije samo građevinski posao.
Ona je dio poruke.
Kada se Premijer liga vrati na Police, klub želi da je dočeka spremniji nego ranije.
KLUB KOJI ZNA KAKO IZGLEDA VRH
Leotar nije običan prvoligaš koji sanja prvi ulazak među najbolje.
To je klub koji je već bio prvak Bosne i Hercegovine.
U sezoni 2002/2003. Trebinjci su osvojili prvo zajedničko prvenstvo nakon potpunog ujedinjenja fudbalskog sistema u zemlji.
Samo nekoliko mjeseci kasnije na Policama su igrane kvalifikacije za Ligu prvaka.
Slavia iz Praga gostovala je u Trebinju.
Leotar je bio dio evropske scene.
Više od dvije decenije kasnije, ta titula još predstavlja najveći klupski uspjeh, ali i teret koji svaka nova generacija osjeća.
Navijači znaju kako izgledaju velike utakmice.
Znaju kako izgleda kada najveći klubovi dolaze na Police i kada se u Trebinju odlučuje o vrhu bh. fudbala.
Zbog toga Prva liga za Leotar nikada ne može biti konačno odredište.
Može biti mjesto obnove.
Može biti vrijeme razvoja.
Ali cilj mora ostati povratak.
DOMAĆI IGRAČI NISU PAROLA, NEGO PLAN
Uprava Leotara posebno je naglasila želju da se klub ozbiljnije posveti omladinskom fudbalu.
Cilj je ponovo stvoriti generaciju koja će nositi prvi tim, kao što su to radile neke od najvećih ekipa u historiji kluba.
Trebinje je već dokazalo da može proizvoditi igrače.
Matija Glogovac jedan je od posljednjih primjera.
Još kao šesnaestogodišnjak debitovao je u Premijer ligi, a nekoliko godina kasnije postao standardni član seniorske ekipe i fudbaler za kojeg su interes pokazali najveći klubovi u državi.
Takvi igrači ne nastaju slučajno.
Potrebni su povjerenje, minute i klub koji je spreman prihvatiti greške mladog fudbalera.
Leotar želi da domaći talenat ponovo postane osnova ekipe, a ne samo ukras na klupi.
To je sporiji put.
Ali je dugoročno jedini koji klubu iz sredine poput Trebinja može donijeti stabilnost.
Veliki budžeti uvijek će biti na drugoj strani.
Leotar zato mora imati ono što novac ne može kupiti preko noći.
Identitet.
Kontinuitet.
Domaću školu.
I igrače koji ne moraju učiti šta klub znači gradu.
POVRATAK SE NE NAJAVLJUJE GLASNIM RIJEČIMA
Na Policama ovog ljeta nema velikih obećanja.
Nema rečenica da će Leotar „sigurno“ osvojiti ligu.
Nema predstavljanja svakog novog igrača kao najvećeg transfera prvenstva.
Ali potezi kluba govore dovoljno.
Trener je zadržan.
Jezgro ekipe je sačuvano.
Prvo pojačanje je čovjek koji poznaje Leotar.
Traže se precizno definisana ofanzivna pojačanja.
Stadion se uređuje.
Omladinska škola ponovo dobija važnije mjesto.
Sve to liči na klub koji je odlučio prestati čekati da mu Premijer ligu donese administracija.
Želi je osvojiti na terenu.
To je teži put.
Ali je jedini koji garantuje da će se u viši rang ući sa samopouzdanjem i osjećajem da je mjesto među najboljima zasluženo.
NAJTEŽE JE NAPRAVITI POSLJEDNJI KORAK
Leotar je prethodne sezone pokazao da pripada vrhu Prve lige Republike Srpske.
Samo dva poraza dovoljan su dokaz.
Ipak, naredna sezona neće biti nastavak stare priče ukoliko se ne riješi najveći problem.
Remiji više ne smiju izgledati kao propuštene pobjede.
Utakmice na Policama moraju postati susreti u kojima protivnik dolazi da preživi.
Gostovanja moraju donositi hrabriji Leotar.
A igrači prema naprijed moraju preuzeti odgovornost kada utakmica postane zatvorena i nervozna.
Klub već ima temelje.
Sada mora izgraditi posljednji sprat.
Jer između ekipe koja je veoma dobra i ekipe koja osvaja prvenstvo često ne postoji ogromna razlika.
Ponekad su to samo četiri boda.
Jedan napadač.
Tri pobjede umjesto tri remija.
I odluka da se više ne čeka.
LEOTAR OVOG PUTA ŽELI DA SE VRATI KAO KLUB, A NE KAO GOST
Premijer liga je tokom procesa licenciranja bila blizu.
Možda bliže nego što su Trebinjci očekivali.
Ipak, na Policama su odlučili da ne grade sezonu na neizvjesnosti i kratkom roku.
Sačuvali su ono što je bilo dobro.
Priznali ono što nije funkcionisalo.
I počeli raditi na povratku koji neće zavisiti od tuđe licence, administrativne odluke ili odustajanja nekog drugog kluba.
Leotar želi osvojiti svoje mjesto.
Kada se vrati, ne želi biti samo prolaznik koji će jednu sezonu provesti među najboljima i ponovo nestati.
Želi se vratiti kao klub sposoban da ostane.
Kao nekadašnji šampion koji je ponovo pronašao sebe.
Kao ekipa sastavljena od domaćih igrača, pažljivo odabranih pojačanja i trenera kojem je pruženo vrijeme.
Na Policama više ne žele prečicu.
Žele put koji možda traje duže, ali vodi tamo gdje Trebinje vjeruje da Leotar pripada.
U Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
Pošalji nam skandale, afere, insajderske informacije, fotografije ili video iz svijeta sporta. Ako želiš, ostaješ 100% anoniman.
